Soko Grad

Tvrđava Soko ili Soko Grad u Dunavama, najveća je i po smještaju u brdskom prijevoju prema Bosanskom zaleđu izuzetno važna utvrda iz vremena Dubrovačke Republike. Izgrađena je na lokaciji Ilirske i Rimske fortifikacije, o čemu svjedoče ostaci keramike i rimske cigle u njenim zidinama. Svojim oblikom prilagođena je prirodnoj stijeni na kojoj je izgrađena, a bojom kamena srasla u okoliš. Sa Soko grada, ispod kojeg se nalazi i memorijalna i grobišna crkva Gospe od Sokola, pruža se jedinstven i najcjelovitiji pogled na čitave Konavle. Godine 1391. tadašnji gospodari Konavala, braća Sanković, ustupaju Dubrovačkoj Republici čitavu oblast s tvrđavom Sokol, a u konačno vlasništvo Republike tvrđava dolazi 1423. godine. Dubrovačka Republika je obzirom na stratešku važnost ove tvrđave u nju neprestano ulagala, te je tvrđava raspolagala cisternom, zgradom za streljivo, skladištem vina i hrane, stanom Kaštelana koji je upravljao Soko Gradom, stražarnicama, zgradom za vojnike, te zgradom za smještaj žena i djece iz obližnjih sela u slučaju ratne opasnosti. Popeti se na vrh ove tvrđave i danas izaziva osjećaj strahopoštovanja i divljenja u izuzetno promišljen obrambeni sustav povijesne Dubrovačke Republike. Tijekom 2011. i 2012. godine velikim trudom i ulaganjem Društva prijatelja dubrovačke starine Tvrđava Soko je u potpunosti obnovljena i vraćena u stanje iz vremena Dubrovačke Republike, te otvorena za posjetitelje.


Franjevački samostan sv. Vlaha Pridvorje

Konavosko selo Pridvorje smješteno je u centarlnom dijelu Konavala, ispod padinastih strana Sniježnice. Ovo čudesno mjesto pod murvama, platanama i topolama na vodi, okruženo izvorima i rijekom, proslavilo se s Konavlima u dubrovačkoj književnosti 15., 16. i 17. stoljeća. Povijest ovog sela zalazi u srce i dušu svakog konavoskog bića, te se kroz njegovu povijest mogu pratiti Konavle u slijedu od dvije tisuće godina, a i više. U 12. st. Pridvorje se zvalo selo sv. Martina, a današnje ime vezano je za 15. st. i procvat Dubrovačke Republike. U središnjem dijelu sela izgrađen je Knežev dvor u kojem su boravili konavoski knezovi i pjesnici, a naokolo njega su građene seoske kuće, gumna i crkve, i sve se to zajedno nazivalo Pridvorjem. U ravničarskoj zoni ispod sv. Trojice sagrađen je u stilu rane dubrovačke renesanse franjevački samostan s crkvom sv. Vlaha (1423.-1429.). Kao hodočasno svetište, ovaj samostan prikupio je bogatu riznicu milodara, te i danas čuva zavjetnu baštinu crkvene umjetnosti, među kojom je posebno vrijedno istaći čuveno Pridvorsko raspelo, izrađeno u drvu u kasnoj gotici.


Franjevački samostan sv. Vlaha Pridvorje
Podvor bb, 20217 Pridvorje
: +385 20 797 148

Kompleks mlinica i stupa na rijeci Ljutoj

U gornjem toku rijeke Ljute nalazi se kompleks mlinica i stupa koje su bile industrijska zona Dubrovačke Republike, a u posljednje vrijeme su obnovljene prvenstveno u svrhu ruralnog turizma. Kompleks se sastojao od osam mlinica za brašno, dvije mlinice za ulje i tri stupe. Kada je Dubrovačka Republika kupila Konavle na rijeci su u gornjem toku zatečena četiri mlina. Nakon 1550. godine izgrađen je cjelokupni sustav "donji mlinovi", koji se očuvao i do danas. Mlinice i stupe funkcionirale su na sustavu kanala, a dio donjih mlinova napajao se i trima akveduktima. Većina zgrada smještena je na zapadnoj obali rijeke, dok se na istočnoj obali nalazi stupa Đivanović. Izvorište i gornji tok rijeke Ljute, na kojem se nalazi i sklop mlinica, zaštićeni je prorodni krajolik, dok je sustav mlinica i stupa preventivno zaštićeni spomenik kulture.


Rimski vodovod

Naziv Konavle potječe iz latinske riječi "canalis", u lokalnom govoru "konali", što se povezuje s vodovodom koji je u rimsko doba dovodio vodu iz Vodovađe u Epidaurus, današnji Cavtat.

Legenda kaže da su prelijepu Cavtislavu, inače kćer tadašnjeg epidaurskog vladara, prosila dva prosca, a otac ju je odlučio dati onome tko učini veće djelo. Jedan od njih, Vojvoda Stjepan, trebao je dovesti vodu s izvora Vodovađe u Epidaurus, što je uspješno i učinio.


Stećci

Nekropole stećaka su sastavni dio današnjih groblja uz male seoske kapele, a po brojnosti stećaka impozantna je nekropola u Dubravci kraj crkve sv. Barbare, zatim u Mihanićima, Gabrilima, Brotnicama i Pridvorju kod župne crkve. Radi se o srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima s isklesanim prizorima iz života pokojnika te natpisima ispisanim srednjovjekovnim pismom bosančicom.


Kominate

Kominate su zaštićeni spomenici autohtonog konavoskog graditeljstva. Predstavljaju jedinstvene građevinske forme razvijene stambene arhitekture Konavala. To su žbukana krovišta piramidalnih formi, nad velikim kućnim ognjištima, koja se grade konzolastim ispuštanjem kamena, bez drvene konstrukcije ili drugačijih učvršćenja. Ima 18 registriranih spomenika u selima Donje Bande, a jedina kominata u Gornjoj bandi je u Franjevačkom samostanu sv. Vlaha u Pridvorju.


Ilirske gomile

Ilirske nekropole - oko 115 kamenih gomila slobodno stojećeg kamena, najčešće u Mikulićima, Pločicama i Čilipima razmještene su u nepravilnom rasporedu, često su nepristupačne i kriju grobni inventar prapovijesnih ilirskih poglavara.


Spomenik bogu Mitre

Mitrej u Močićima je sakralni spomenik mitraističkog kulta. Datira iz II. Stoljeća, a na njemu je prikaz boga Mitre koji ubija bika, što simbolizira borbu svjetla i tame, dobra i zla. Poznat je još jedan reljef mitraističkog kulta i to u podrumu Bogišićeve kuće u Cavtatu.


Crkva sv. Dimitrija

Crkva s. Dimitrija u Gabrilima jedini je danas obnovljeni primjerak predromaničke arhitekture u Konavlima.


Napoleonova cesta

Kroz Konavle se protežu četiri paralelna cestovna pravca, od kojih je jedan takozvana "Napoleonova cesta," izgrađena za vrijeme vladavine Napoleonova generala Marmonta na ovim prostorima, između 1806. i 1814. godine. Cesta se proteže kroz Konavosko polje, od Zvekovice do Franjevačkog samostana sv. Vlaha u Pridvorju.


Željeznička pruga

Željeznička pruga je na trasi od Sarajeva u BiH do Zelenike u Boki kotorskoj prolazila kroz Konavle u dužini od 33 kilometra i izuzaten je spomenik industrijske arhitekture. Izgrađena je u vrijeme Austro-ugarske monarhije i u funkciji je bila od 1901. do 1968. Predstavljala je gospodarsko trgovački zamah ovoga kraja. Na pruzi su se nalazila četiri tunela, sedam željezničkih postaja, jedan most te niz skladišta i crpki za vodu. Osim tunela prokopanih u krškoj stijeni koji su na ulaznom i izlaznom dijelu građeni od pravilno klesanih tesanaca, svakako raritetni primjerak arhitekture predstavlja okretni tunel kod stanice Mihanići, gdje se vlak spuštao prema moru. Željeznička pruga ili "štrika" kako je nazivaju u Konavlima, kod domicilnog stanovništva je simbol stručne i temeljite građevinske izvedbe ondašnje države.