Konavle, smještene na krajnjem jugu Hrvatske između mora i planinskog zaleđa, odlikuju se jedinstvenim krajobrazom. Reljefno se dijele na obalni pojas: prostor strmih Konavoskih stijena s dva primorska mjesta; Cavtata na jednom i Molunta na drugom kraju, Donju i Gornju bandu, među kojima se provuklo plodno Konavosko polje, te na Konavoska brda smještena u oporom krškom krajoliku poluplaninske klime. Svaki ovaj dio nosi svoje pejzažne osobitosti, boje, teksture i oblike promjenjive ovisno o godišnjem dobu. Snažne vertikale gustih čempresata najuočljiviji su pejzažni element Konavala. Negdje se penju visoko u brda, negdje se spuštaju u polje, uvlače u sela, čuvaju crkve i groblja. Tamnozelenu boju pejzažu daju i gajevi lovorika, a najljepši su u području vodotoka rječice Ljute - zaštićenog prirodnog krajobraza. Šume dubova i danas prožimaju konavoski pejzaž, a ime dub sadržano je u brojnim toponimima baš kao i u imenu grada Dubrovnika. Brojne su i šume pinija i alepskih borova, te mediteranske makije najgušće između mora i Donje bande.

Konavosko polje uvuklo se usred Konavala poput golemog pašnjaka. Nekoć je polje bila glavna žitnica Dubrovačke Republike. Pa i visoka brda i strme obalne stijene također imaju svoju vegetaciju prilagodljivu surovim uvjetima života. Skladno se u Konavlima spojio prirodni i kultivirani krajobraz upotpunjen ruralnom arhitekturom sela i zaseoka sa starim kamenim kućama i pripadajućim gospodarskim objektima poput kominata, pojata, gumna i mlinica.

Prepoznatljiva je sakralna arhitektura crkvica i srednjovjekovnih groblja, a sačuvala se i renesansna ladanjska arhitektura koja je uglavnom bila gospodarskog karaktera. Tragovi ljudskog rada žive u kamenu i biljci. Međe (suhozidovi), te jednostavne kamene strukture vrijedne su pažnje jer pomisao da je svaki njegov kamen prenijela težačka ruka i stavila ga baš na to mjesto danas se čini nevjerojatnim. Pomno slagane kamene niti u svom zagrljaju čuvaju slikovitu maslinu, grbave čokote vinove loze, smokve, mjendule -bademe i agrume.

Na sreću otkrivanje istinskih tradicionalnih vrijednosti, domaćeg čovjeka ponovno vraćaju prirodi, obnavljaju se stari i sade novi maslinici, a među lozom sazrijeva i stara konavoska sorta "Malvasija dubrovačka". Dudov svilac opet jede mlade listove murvi iz čijih se kukuljica istkaju duge svilene niti za prelijepu konavosku nošnju i vez. Konavle žive povratak prirodi i konavoskom krajobrazu koji svojom iskonskom i inspirativnom ljepotom zaslužuje posebno mjesto u ukupnoj krajobraznoj slici Hrvatske. (Kapović, 2005: 209. i 210.)