Mandragora

Mandragora je višegodišnja endemska biljka za koju je poznato da raste samo na Sniježnici u Konavlima. Ima vrlo velik korijen, a listovi su tamnozeleni, oštri i čudnog mirisa. Otrovni su svi njezini dijelovi, a posebno korijen i plodovi. Biljka sadrži 0,4-0,6 posto vrlo otrovnih alkaloida, a najviše scopolamina, atropina i hiosciamina.

Židovi vjeruju da ženama daje plodnost, a Arapi je zovu "vražja jabuka." Svoj naziv je dobila od dvije grčke riječi i znači: biljka opasna za stoku. Također, vjerovalo se da se ništa lijepo neće dogoditi onome tko je isčupa iz zemlje. Korijen mandragore podsjeća na ljudsko tijelo, zato su ga često i prikazivali u tom obliku, a plodovi podsjećaju na jabuku.

Mandragoru su koristili protiv bolova kao anestetik, jer je jak narkotik i vjerovalo se da u većim količinama može izazvati ludilo. Ipak, danas se upotrebljava kao lijek.

Mandragora ima veliku ulogu u magiji zbog jakog halucinogenog efekta i čudne čovjekolike forme korijena. Zbog toga je nastalo vjerovanje da ima natprirodne moći. U Egiptu je bila jako cijenjena kod faraona na čijim se odorama često nalazio njezin motiv.

Od davnina postoje različiti rituali vezano za iskopavanje ove biljke, pa je to najčešće radio pas, jer se vjerovalo da se poslije tog čina mora umrijeti. Jedan od rituala bio je da berači prvo naprave krug u zemlji te potom odsijeku stablo od korijena gledajući prema istoku. U rimsko doba se vjerovalo da mandragora noću širi crvenkasto svjetlo i uspješno se skriva od ljudi, ali da ju se može otkriti ako se poprska urinom ili krvlju od menstruacije. Vjerovalo se također i da može uspijevati samo ispod vješala gdje kaplje urin i sperma od obješenih ljudi.

  • mandragora
  • mandragora
  • mandragora